Restaurativna stomatologija

Restaurativna stomatologija jedna je od temeljnih disciplina klasične stomatologije, bavi se popravkom karijesom uzrokovanih kavitacija i frakturiranih dijelova zuba.

Zubni karijes dokazano je najraširenija bolest današnjice. Definiran je kao lokalizirani patološki proces mikrobnog podrijetla koji dovodi do demineralizacije tvrdih zubnih tkiva.

Bakterije koje se nastanjuju na tvrdim površinama unutar usta organiziraju se u biofilm (plak). Osnovu prehrane bakterija čine ostaci hrane koji se nalaze u ustima u obliku šećera. Prilikom bakterijske probave kao nusprodukt metabolizma šećera nastaju kiseline koje dovode do demineralizacije površine zuba. Progresijom površinske demineralizacije nastaje kavitacija (šupljina), poznata kao zubni karijes.

Ovisno o debljini zahvaćenog zubnog tkiva karijese možemo podijeliti na različite načine, od kojih je najčešća podjela na površinski i duboki karijes. Progresija karijesa izaziva različite simptome, te u konačnici može dovesti do infekcije pulpe (živca). Liječenjem pulpe i korijenskih kanala bavi se endodoncija.

Zadatak restorativne stomatologije je dijagnosticirati karijes, ukloniti demineralizirano i bakterijama inficirano tkivo zuba unutar kavitacije, te nadoknaditi zubno tkivo koje nedostaje adekvatnim materijalom.

U prošlosti su se za nadoknadu zubnog tkiva koristili neestetski materijali od kojih je zasigurno najpoznatiji amalgam. U novije vrijeme on se gotovo i ne koristi zbog nemogućnosti svezivanja na površinu zuba i sive metalne boje. Materijali koje koristimo danas su estetski, bojom i transparencijom vjerno imitiraju izgled prirodnog zuba, odličnih su mehaničkih svojstava te se pravilno primijenjeni vežu za površinu zuba i s njime čine jedinstvenu cjelinu.

Prilikom izrade ispuna nastoji se u što većoj mjeri oponašati površina zuba, oblikujući kvržice i fisure kako bi se ponovo uspostavio pravilan raspored žvačnih sila, funkcija i estetika.